prvih sto godina je najteže
ne znam
ne znam ni sama kako da se osjećam.
jako mi fališ, ipak smo živjeli skupa.
ali strašno su me povrijedile sve laži koje su isplivale na površinu.
zašto si mi lagao? ti, koji si mene uvijek poticao na iskrenost, ti si me lagao kao nitko u životu, poljuljao mi vjeru u ljude...
voljela bih da si živ, da mi daš odgovore na pitanja koja me muče.
najgore je to laganje.
i ne podnosim miris omekšivača, podsjeća me na miris u stanu, grozno.
sanjala sam te neku noć, da si u otišao dole i da se nismo dugo čuli i da se svađamo, kao što i jesmo u zadnje vrijeme. jednom sam sanjala da si me u snu zagrlio.
ali zašto si mi toliko lagao?
ne možeš zamisliti kako su mi se noge odsjekle kad sam ono vidjela, TADA si za mene zapravo umro, ne kad su mi rekli da si hladan, ne kad sam te vidjela na trosjedu.
zapravo, umro je netko koga nisam poznavala, a onaj kojega sam ja poznavala nije nikada ni postojao.
sad se pitam što je uopće od svega bilo istina, da li si me ikada, bar minutu volio?
ili si u meni vidio samo jaku i stabilnu osobu, koja će te vući kroz život?
sad plačem. ali ljudi ne plaču zbog onih koji su umrli, plaču zbog sebe - to sam shvatila neki dan dok sam pričala sa tvojom mamom.
i točno je: ja plačem jer si me jako razočarao, jer si u mene unio nepovjerenje u ljude.
oprostiti ću ti, ali mi treba vremena, na mahove sam ljuta, na mahove razočarana, a na mahove mi fališ. ako si to bio ti...
što me nema
nema me jer sam vikend nakon otvaranja city centra sama farbala spavaću sobu. u boju lavande
pa je tri dana nakon toga, u utorak 17.10.2006. u moj život konačno ušao ON
u srijedu mi je poslao prvu poruku na iskrici.
meni on uopće nije bio napet, jer je iz splita, a ja ne želim ništa na daljinu.
pa smo se u petak čuli i ispalo da mu je takav posao da može biti kod mene u zg 20 dana u mjesecu - eee, tada je već postao zanimljiviji.
a i ja njemu, očito, jer je u nedjelju kupio avionsku kartu i u utorak na večer došao u zg
od prve minute kad smo se upoznali proveli smo skupa u komadu 13 dana, 24 h.
u tih 13 dana, između ostalog skupa smo proputovali cijelu dalmaciju, od zadra do dubrovnika, jer sam ja morala službeno na taj put.
pa smo se malo razdvojili u nedjelju, nakon puta po dalmaciji i nakon vikenda kod njega, jer sam ja zbog posla morala na turneju po istri i kvarneru, a kako kada sam službeno u rijeci spavam doma (normalno), onda on nije išao sa mnom, da baš ne šokiram previše roditelje (ionako su u šoku kako se to sve brzo razvija 
)
i sad je moj dragi kod mene 
i niti jedno od nas ne mođe vjerovati kako se dobro slažemo
i da nam je normalno da, tako reći, od prve minute, živimo skupa 
city centar one
bila sam u srijedu na otvorenju novog šoping centra, po službenoj dužnosti sam dobila pozivnicu. a da nisam išla službeno, išla bih privatno s frendicom koja je isto dobila službeno popzivnicu
elem, šopnig centar je super! isti kao i u austriji
ja sam baš zadovoljna da se konačno i u zg otvorilo nešto stvarno svjetsko, jer do sada osim king crossa tako nečeg nije bilo (ove importane centre i galerije ne volim, ne volim te tzv. butike, meni to sve neka sumjiva roba).
nije meni šoping smisao života, tri godine (iz posta dolje) sam provela svaku subotu u šopingu u austriji dok je on radio, tako da je meni šopinga - pogotovo subotom kad je najveća gužva - preko glave.
samo mi je jako drago da se konačno tako nešto i kod nas otvorilo, mislim da potrošači od toga mogu samo profitirati.
jedino što me rastužuje: još nije došla zara u zg 
tako da ću ja i dalje po povratku sa službenog puta iz austrije stajati u mariboru i hodočastiti tamo u zaru 
negdje
negdje u veljači su odlučili da je to to i da žele živjeti skupa (u njoj stranoj zemlji) do kraja života...
negdje u maju je ona dala otkaz na poslu kojeg je voljela, ali, naravno, ne više od njega...
negdje u junu su odlučili da svadba bude 27.10.2000. na treću godišnjicu...
negdje u septembru su birali prstenje...
negdje krajem septembra ona je prestala raditi na poslu kojeg je stvarno jako voljela...
negdje u nedjelju 09.10.2000. su se čuli pet puta i raspravljali je li bolje da imaju talijanski ili klasični album s fotografijama...
negdje u nedjelju 09.10.2006. su odlučili da će to sutra odlučiti, nakon što on dođe iz svoje zemlje u njenu da bi se prijavili kod matičara (malo kasne s prijavom jer se to inače radi bar 30 dana prije THE dana, ali vjenčanje je u rovinju, mali je matični ured i imali su vezu, pa su im izašli u susret)...
negdje u ponedjeljak 10.10.2000...
negdje oko 08,11h...
negdje je tada zazvonio telefon...
negdje u njenoj utrobi se javio neki čudan osjećaj...
negdje iz slušalice su izvirale riječi: ich kann es nicht... ich kann es nicht... ich kann es nicht...
cro-a-porter
bila sam ovaj tjedan na jednoj reviji, možda i večeras odem na zatvaranje.
nisam jako dugo bila na nekoj reviji, zadnji puta u opatiji, negdje prije rata.
ja na odlazak na reviju gledam kao na listanje ellea i vougea, ali live
i ne mislim sad ovdje izvještavati u smislu: sve žene koje drže do sebe moraju kupiti kaubojske čizme i nositi ih na ženstvene haljine, obavezno francuska kapa i detalji od krzna.
meni bude zanimljiva publika na tim revijama, baš šarolika: prave dame u godinama, sponzorušice, ocvale godpođe u godinama koje nisu svjesne svoje uvelosti pa se oblače mimo svih načela dobrog ukusa, moderni roditelji koji vode djecu sa sobom (vidjeli smo čak jedne sa malom bebicom 
), muškarci toliko sređeni da sam sigurna da bih ja mogla pincetom izdepilirati cijele noge dok se on sredi za izlazak 
no dobro, vjerovatno je i mene netko gledao sa strane i vrtio svoj film u glavi...
smiješan mi je taj wannabe jet-set. ma u ovoj maloj zemljici sa tako malim GDP-jem per capita je nakaradno pričati o zvijezdama 
od meni simpatičnih poznatih lica drago mi je da sam vidjela sandru bagarić i alku vuicu
imale smo i pozivnice za after party, ali smo se pokupile doma, rebalo na posao drugi dan, a i nije mi to đir, pogotovo kada drugi dan treba na posao.
i tako, zanimljivo sve u svemu, malo drugaičje provedena dva sata 
ah, to more :)
krenule mi: s., nera i ja :)
elisabeth, hvala na savjetu psa smo vozile u gepeku
dva put smo stajale - dva puta je pas skočio iz gepeka na sic od suvozača, dva puta sam ja vrisnula i skoro izletila kroz krov, a nemam kabrio 
naravno da smo čekale drugi auto, jer je i. zaboravio vino, pa su se vraćali doma. iako smo se našli na parkingu bille, nikome osim meni nije palo na pamet da obavimo kupovinu hrane odmah, a kako sam već ukazala na par stvari, nisam htjela biti dežurni partbrejker...
uglavnom, hranu smo trebali kupiti u jolly-u šibenik koji radi do 21 h. ali kako se predugo kafedžijalo na prvom stajalištu, u jolly smo stigli u 20,45. ali, to nije sve 
jolly je baš taj dan, dan sv. mihovila, radio do 20 h 
yup. no milk today
i tako smo se u veseloj atmosferi još sat vremena vozili do sevida i tješili se kao na onoj reklami za nestea: imamo sunce! imamo more
nekako se našla hrana za marendu u lokalnom dućančiću o kakvom u zadnje vrijeme čak i gibo pjeva
ali smo za ručak imali ribu koju smo sami ulovili: vadili mreže, čistili mreže od ribe, čistili ribu na muliću - ma baš je bilo super 
uz ribu smo imali "raskošnu" salatu koju sam ja radila i morala baciti pola kupljenih paradajza jer su bili truli. ali su svi svejedno hvalili salatu 
(ma i bolje da nismo uspjeli kupiti hranu u jollyu, prve smo godine nakupovali ko da idemo na 7 dana skijanja u neku nedođiju, nepotrebno sve.)
šećer na kraju: plivala sam! ronila sam! 
dva puta u subotu i jednom u nedjelju 01.10!!! sve do otočića!
slobodno mi zavidite, imate na čemu
strah od pasa
sutra idem sa bivšim kolegama u vikendicu od jednoga od njih kod trogira
svi ćemo se potrpati u dva auta.
vozimo vlasnik vikendice i ja. mom oduševljenju što vozim (uvijek ja vozim) nema kraja 
uvijek ja vozim u takvim prilikama, od moje 18-te.
i sad...
moja draga prijateljica s. ima psa. nema joj ga tko pričuvati i pas bi trebao ići s nama.
dodatna komplikacija je što ona želi i na neku utakmicu u split u nedjelju, znači, ne može voditi psa sa sobom na stadion
razgovor je tekao ovako:
s: ja ću ići sama sa svojim autom gore i dole pa će nera ostati u autu za vrijeme utakmice, znam da se ti bojiš pasa, nema problema.
ja: a zašto pas ne ide u autu sa i. (vlasnik vikendice)?
s: jer i on ide na utakmicu, a glupo mi je da mu nera skače po autu. bilo bi dobro da se nera vrati sa vama koji ne idete u zg.
ja: a zašo m. ne vozi?
s: jer on vozi 80 km/h, max. 120 i to po autoputu, suha cesta. put bi snjim umjesto 4 h trajao 8.
ja: a-ha. a zašto f. ne vozi?
s: jer nije godinu dana sjela za volan, ne može ona do dole voziti.
ja: a-ha.
s: ajde ti razmisli. ti voziš, a netko će psa čuvati na zadnjem sicu.
ja: a mene strah da mi u vožnji ne skoči na glavu
s: razmisli, javi večeras.
nakon rolanja nazovem.
ja: a ajde, može nera sa mnom.
s: stavrno? supeeer.
ja: ma žao mi je da ideš sama u autu, nsimo se vidjele par mjeseci i sad umjesto da klaframo u autu pr sati, da idemo odvojeno, nema smisla. i sorry, znam da je moj strah iracionalan i znam da me neće pojesti, ali...
ps
ja se taaako nadam da me neće ugrist, zarist, nagrist, pregrist, izgrist
moj obracun s njima
a oni su u ovom slucaju lufthansa tj. miles and more.
kad se karata kupuje online, bude jeftinija nego kad se kupuje preko operatera.
ali, lukavci su napravili da se stranica ne otvara ili da javi da nije moguće kupiti kartu online!!!
i onda MORAM kupiti preko operatera i to, naravno, platiti 
lopine svjetske!
pa sam im u tom smislu poslala pisamce:
"Dear,
I tried to by online a ticket in May.
It did not worked, although I tried several times.
In the end, I had to by it through your service in Croatia.
Now I am trying to by the ticket online again and it is not working again.
I will start thinking that this is your way to force the people to by tickets by using your service and not online and this way you are forcing us to spend more miles for the ticket then we would do if it would be possible to by it online.
It is not fair.
Please take care about this.
Many thanks for your understanding,
privremena"
što rekli zagorci, ne bu mene niki hebal v mojoj kuruzi!
vruć vetar
svako malo na nekom programu naletim na tu kultnu seriju
ali mi niej jasno kako uvijek na istu epizodu i na istu scenu
ono kad šurda šiša ženu.
pa kako?
ili su ovi otkupili samo jednu epizodu pa je non-stop vrte, ili sam ja u zoni sumraka
sve na brzinu, u natuknicama
- bila u austriji dva dana ovaj tjedan, sutra opet idem, ali samo na jedan dan 
- petak u jutro, marendam u hotelu i na kraju uzmem malo šumskog voća. naravno, ispadne mi jedna malina i zaflekam na cca desetak mjesta novi sako od lana kojeg sam sama sebi za rođendan kupila i majicu, isto nova, ali ajde, to je samo majica... ali sako sve donijela na kemisjko jučer, ali rekla teta da nije sigurna da će izvući mrlje.
naravoučenije: nikakve fleke ne trljate ručnikom namočenim u vodu, ništa ne prčkajte, samo što prije nosite na kemijsko!
- ja ne znam kako proći kroz maribor, a ne stati u europapark, kupila slatku plišanu trenerku u zari
- rolanje u subotu kao svijetla točka dana
- spremanje kuće u subotu, pranje 2 mašine robe i isto toliko mašina suđa, sve skupa potrajalo do jedan iza ponoći
- u subotu u 23,45, nakon moja dva sms-a i jednog poziva sestrična otkazala dolazak koji se trebao desiti u nedjelju tj. danas , mislim, ok, sve razumijem, ali IPAK je mogla prije otkazati i malo ranije (sestrična trebala doći iz ljubljane sa sinom i mamom na jednodnevni posjet)
- rolanje i danas
- kava sa mojim drugim po redu instruktorom skijanja večeras koji se slučajno obreo u zg
- sve kave sa iskrice ovaj tjean otkazane, jer mi je bilo previše, ipak sam išla i na put, treba i rolati i kad da ja onda idem na kavu 
fakat imam prioritete
